|
Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježen je u samostanu sestara Služavki Malog Isusa i crkvi sv. Josipa u Vitezu, gdje je svetu misu predvodio pater Vinko Maslač, a prisustvovali su joj brojni vjernici, među kojima najveći broj bolesne djece, njihovih roditelja i odgajatelja. I, zaista, barem ovaj jedan dan u godini, kako je i glasila poruka iz crkve sv. Josipa, mi, zdrave osobe, zastanimo i zapitajmo se koliko život invalidnih osoba i život njihovih obitelji možemo učiniti ugodnijim i ljepšim?! „Oni ne traže puno, dovoljno im je da se ponekad s njima poigramo ili prošetamo ulicama grada bez bojazni i srama da će nas netko vidjeti i smijati nam se“, poručili su mladi ljudi s meditativnog skupa u Vitezu. Prisjećajući se riječi Majke Terezije iz Calcute kako ne možemo činiti velike stvari, ali možemo činiti male stvari s velikom ljubavi, oni su podsjetili i na riječi utemeljitelja Službe Sestara služavki Josipa Stadlera, koji je savjetovao da u svakom djetetu gledamo Malog Isusa. ODNOS PREMA INVALIDNIM OSOBAMA JE KRITERIJ ZRELOSTI DRUŠTVA Sestra Admirata Lučić poglavarica je Kuće sestara u Vitezu. „Ova Božja kuća, kaže ona, želi dati podršku obiteljima, posebno onima koje imaju članove koji trpe, te promicati njihovo dostojanstvo. Dodaje kako se djeca s invaliditetom u koječemu prikraćena. „Zato im treba dati puno ljubavi, a njihove roditelje u tome treba osnažiti“, kaže sestra Admirata, dodajući kako i u školama treba govoriti o tome, treba ih prihvatiti u društvu i naći im zaposlenje u okviru njihovih mogućnosti. „Takve nam osobe trebaju biti na prvome mjestu. Mislim da je kriterij zrelosti jednog kršćanskog društva odnos prema osobama koje su slabe. I ako mi gledamo naš odnos prema takvim ljudima, vidjet ćemo na kojoj se razini sami nalazimo“, poručila je sestra Admirata. Podsjeća da invaliditet nije samo tjelesni nedostatak. „Invaliditet nije samo kada ne možemo hodati ili govoriti, nego i kada ne možemo osjećati, voljeti, kada su nam se osjećaji poremetili, jer sve su to poteškoće zbog kojih čovjek može trpjeti“, kaže sestra Admirata, koja zajedno s ostalim sestrama, educiranim za rad s djecom s poteškoćama u razvoju čini puno kako bi se oni osjećali ravnopravnim članovima ovog neravnopravnog društva. SESTRE U SLUŽBI BOLESNIH I POTREBITIH Inače, u samostanu sv. Josipa u Vitezu svakodnevno rade i sestre logopedi, defektolozi, pedagozi i psiholozi. Radi se po metodi u kojoj, kako kaže sestra Admirata, nema olovke i papira, nego se radi o jako dobrom pristupu gdje se djetetu individualno prilazi i kroz igru ga se uči određenim pojmovima. Sestre djeci, koja ne mogu biti uključena u školski sustav, omogućavaju i dnevni boravak u svome centru. „Željeli bismo proširiti svoju djelatnost, prvenstveno radnom terapijom, koja bi bila namijenjena starijoj djeci i mladima kako bi oni nešto mogli raditi i pridonositi na svoj način. Radna terapija je jako važna i korisna, a omogućila bi rad takvoj djeci“, kaže sestra Admirata, dodajući da u planu imaju i fizikalnu terapiju za osobe koje imaju problema s pokretima. Sestre služavke Malog Isusa željele bi pomoći i obiteljima koje same ne mogu nabaviti bolesnički krevet, ortopedska pomagala, invalidska kolica i druge slične potrepštine. Mišljenja su da bi donacijama iz inozemstva mogle nabaviti sve što je tim obiteljima neophodno, ali pred njima je prepreka – nepostojanje adekvatnog skladišta gdje bi se ova oprema ostavljala. „To bismo davali besplatno, ali nam je veliki problem to što nemamo odgovarajući prostor gdje bismo te stvari odložile i ostavile“, kaže sestra Admirata, poglavarica Kuće sestara u Vitezu. TRAVNIK Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježen je i u Travniku, gdje je Centar za edukaciju mladih organizirao jednodnevnu prodajnu izložbu radova korisnika Centra za djecu i mladež s poteškoćama u razvoju „Duga“ Novi Travnik. Izložba je otvorena u Internet klubu Alter Art u Travniku, a kupovinom nekih od radova prisutni su pomogli rad Centra "Duga". Dragana Sivonjić
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
