Iz prelijepe himne svih Framaša izdvojila bih riječi: pođimo, zajedno i slavimo, te naglasila kako su one temelji koji čuvaju postojanje ovog mladolikog bratstva i nadovezala se na jedno lijepo iskustvo iz bliske mi prošlosti. Tog smo se petka, 23. studenog, pripravili i pošli na put... Dijeleći isto prijevozno sredstvo, pjesmu i očekivanja zaključana u srcu, pod vještom vozačkom rukom viteškog duhovnog asistenta, fra Danijela Nikolića, kao predstavnici Frame Lašvanske regije (Dolac, Nova Bila, Guča Gora, Bučići i Vitez) stigli smo na škrto hercegovačko tlo, koje zapravo obiluje nečim mnogo uzvišenijim od puke materije. Stigli smo u Međugorje. U 18 sati sabrali smo se u crkvi sv. Jakova, da bismo pošli na put molitve i sa pjesmom na usnama slavili Boga.

A nakon ulaska u kameni dvorac gđe Nevenke, gdje nam je bio predviđen smještaj, i posne večere, sve navedene riječi zaživjele su kroz prvo okupljanje u dvorani. Naime, zajedno sa još osamnaest predstavnika Frama iz pojedinih župa naše provincije, četvoricom duhovnih asistenata, te predstavnicima Nacionalnog vijeća Frame, započeli smo sa prvim dijelom Izborne skupštine Regionalnog vijeća Frame Bosne Srebrene. Iako neformalan i neopterećujući, prvi je dio od velike važnosti. Upoznati nečije kvalitete, sposobnosti i karakter, zahtijevao je intenzivnu introspekciju i nas samih. Potrebna je molitva, trenuci sabranosti i posvećenost pretraživanju vlastite nutarnjosti kako bismo promatrajući sebe upoznali drugoga. I zato... dok su se prve zrake sunca probijale kroz oblake, i držalo novi dan u povojima, naša se mala zajednica uputila na brdo Križevac, prateći nevidljive stope Isusove mučeničkog puta, urezanog na grubi hercegovački kamen. Iscrpljeni, no sa osmijehom koji je lebdio na licima, nakon povratka sa Križevca, počastili smo se obilnim doručkom, tog subotnjeg jutra, te nastavili sinoć započeto.

Radu po skupinama, u kojima smo međusobno razmjenjivali iskustva o djelovanju i duhu pojedinih Frama, darovala sam posebnu pozornost. "Ideja je bit svega", rekao je Platon, što bih mogla parafrazirati u: ideja koju prihvaćamo od drugih i sami stvaramo jest način bitisanja naše mlade zajednice. Potrebno ju je tražiti sa svjetlom u ruci, baš kao što vrlo često pokušavamo pronaći vlastito nadahnuće koje nam daje sredstvo za nastavak našeg putovanja zemljom. Nakon ukusnog ručka, svi smo osjećali lagano treperenje pred očima, ples siluete onoga što se ima dogoditi. Iako nismo dio zamršenog klupka politike, osjećali smo se kao pravi, mladi politički službenici, a neki su od nas groteskno provodili i svoje predizborne kampanje. Sam čin izbora je započeo u 15 sati. Ponajprije, svi razdragano i pomalo uzbuđeno glasovima pratimo melodiju pjesme "Sva djela Gospodnja", a koju je na gitari izveo fra Velimir Bavrka. Skupštinu otvara Dinko Periša, nekadašnji predsjednik Regionalnog vijeća, a budući član FSR-a. Također, sa svojim je prisustvom upotpunila cijeli događaj i gđa Vesna Konta, prof. hrvatskog jezika u Livnu, ispred Regionalnog vijeća FSR-a. Kao što je prethodno spomenuto, i iz Nacionalnog vijeća Frame imali smo gosta, a on je Siniša Markanović, koji nam se prisutnima obratio sa nekoliko riječi, te molio za posvećenje Izbora. Dakako, bio je i naš zborovođa, dok smo mi svojim umiljatim glasićima (i onim koji to baš i nisu) plesali melodiju različitih pjesama. I biblijska riječ je oživljena, a čitali su je: Martina Fišić (neiscrpni Hvalospjev ljubavi) i Marko Šagor. Dvadeset tri papirića, i imena urezana u njega; imena koja brišemo i ponovno pišemo dok Dinko provjerava valjanost, otpočinje nove krugove, a Ivana Šekerija, bivša predsjednica RV, a trenutno tajnica ove Skupštine, ih marljivo broji… Pomogli su nam da u kraćem vremenskom roku, nego smo očekivali, dospijemo do kraja.

U njedrima je već bilo novorođeno Regionalno vijeće koje sačinjava:

1. Ivana Vidović, predsjednica (Vareš)
2. Dragan Glavaš, zamjenik predsjednika (Jajce)
3. Mateja Rajković, vijećnica (Vitez)
4. Kristina Čuturić, vijećnica (Kiseljak)
5. Josipa Batinić, vijećnica (Uskoplje).

Zajedno sa regionalnim asistentom, fra Vinkom Jelušićem (Podmilačje), svrnuli smo pogled u izražajne i duboke oči tog novorođenčeta, pred kojim je mnoštvo odgovornih zadataka. Zadatak graditi i stvaranja činom ljubavi, nadahnuto širenje duha sv. Franje i unutar najmanjeg bratstva naše regije, pritom si crpeći duhovnu snagu iz biblijske riječi, jačanje zajedništvo, osjećaja pripadnosti Bogu i nizanje uspjeha... to je ono što pripovijeda snaga moja želje i, vjerujem, želje svih nas. 

                                                                                                                                                Mateja Rajković