FRAMAŠI BOSNE SREBRENE NA KVIZU ZNANJA U VITEZU

Hladna i teška zima dugo se vukla Bosnom i odveć lijena, umorna i stara, napustila je nakon mnogo negodovanja. A onda se sunce nasmijalo, zaštitnički zasjalo nad nama i toplo nam darovalo lijepe uskrsne dane. I kao što snijeg ustupa svoje mjesto šarenim, mladim cvjetovima, tako je i vrijeme ustupilo svoje mjesto za još jedan susret Framaša Bosne Srebrene.

Uzrok svemu tražimo u onom 24. veljače 1209., kada je sv. Franjo, nadahnut evanđeljem koje je na misi netom čuo, zadrhtao od zanosa, dok mu se pred očima jasno javljao njegov put i poziv, te tako osnovao franjevački pokret. Povdom 800. obljetnice Franjevačkog pokreta realiziran je dotični događaj.

Poseban i svet, zbog svoje blizine danu Isusovog uskrsnuća, bio je i 26.ožujka. Pod organizacijskim okriljem Regionalnog Vijeća Frame Bosne Srebrene, tog je dana realiziran Kviz znanja za trinaest Frama naše Provincije (koje su prijavile svoja četiri člana/sudionika), a čije je domaćinstvo ove godine preuzela Franjevačka mladež župe Vitez.
Djelo fra Ignacija Gavrana Suputnici bosanske povijesti, literatura ovogodišnjeg kviza, sa svojom tematikom borbe i opstanka franjevaca u Bosni kroz njenu burnu povijest, bila je jednostavno i zanimljivo štivo koje su mladi Framaši marljivo pripremali za ovaj dan.

Susret je započeo jutrom, kada smo okupljeni u župnoj crkvi sv. Juraja slavili sv. Misu, koju je predvodio duhovni asistent Frame Vitez fra Danijel Nikolić, a uz koncelebraciju još nekolicine svećenika, duhovnih asistenata gostujućih Frama. Pismeni dio kviza, koji je potom uslijedio, bio je eliminatoran. Vodstvo su preuzele Frame iz Busovače i Viteza, zajedno sa još trima ekipama, a koje su time dobile pristup i usmenom dijelu natjecanja. Zajedno smo koračali stazama vijugave bosanske povijesti, postupno otkrivajući njene suputnike, bosanske fratre, siromašne u ovom svijetu, no vjerom bogate, koji su ustrajno odolijevali šibanju vjetrova sa svih strana; vjetrova od kojih je svaki nanosio svoju nedaću. Povijest se nasmiješila Frami iz Busovače koja je imala najsigurniji korak i uvjerljivo odnijela pobjedu sa Kviza, a time i karte za put u Rim.

Susreti poput ovog nose svoj poseban pečat: oni su kao magla koja se sama raspršuje, jer ne može biti među ljudima i zaklanjati ih jedne od drugih. Oni su i kao sunce koje joj je pomoglo u tome, sunce koje nam se smiješilo onog dana. I sunce i samoraspršujuća magla, nedostižni su ako smo u mraku vlastitog neznanja ili zlovolje. Natkriljujući našu ljudskost smiješe nam se jer misleći samo na sebe, i tragajući za vlastitim probitkom, postajemo slijepi za osmijeh drugog, gluhi za toplu riječ, ili odveć kruti na prijateljski pozdrav, postajemo navezani na materijalno. A oni u pravi trenutak započinju svoju kompoziciju. Magla, i nakon nje sunce. Savršen ritam.